VENERABILE ANTONIO GIOACCHINO MARIA STEVAN



Gioacchino Stevan nacque il 18 novembre 1921 in una modesta famiglia. Dopo la scuola elementare aiutò il babbo e i fratelli nel lavoro di panettiere. Da ragazzo e da adolescente frequentò le associazioni parrocchiali, divenendo membro attivo dell'Azione Cattolica. Fu chiamato al servizio militare nel 1941, in pieno periodo di guerra. Partecipò come alpino alla seconda guerra mondiale in Albania, Montenegro e in Francia, lodato e ammirato dai compagni d'armi come esempio di bontà e grande generosità. Alla fine della guerra riprese il suo lavoro, facendo gare ciclistiche e partecipando a momenti di svago con gli amici. Nella sua parrocchia si occupò degli aspiranti di Azione Cattolica e dell'educazione dei ragazzi. Già fidanzato, decise un radicale cambiamento di vita e, a 26 anni, chiese di entrare nell'Ordine dei Servi di Maria come postulante e fratello non-chierico. Fu accolto nel convento di Monte Berico (Vicenza), nella Provincia veneta dei Servi. Il 3 ottobre 1948 iniziò il noviziato a Isola Vicentina, prendendo in religione il nome di Gioacchino. Il suo fisico, tuttavia, era gravemente minato da una forma di meningite tubercolare. Sopportò con ammirevole accettazione le indicibili sofferenze causate dal male e morì, non ancora all'età di 28 anni, il 28 aprile 1949 a Isola Vicentina.
Giovane di scarsa cultura, appena capace di scrivere, oltre all'esempio di una vita integerrima, ha lasciato lettere, quaderni di appunti, fogli sparsi dai quali traspare la sua intensa vita spirituale sostenuta da un grande amore verso Dio e verso i fratelli. Di Fra Gioacchino è stato scritto: «Straordinario nella semplicità e vero Servo di Maria». Lo è rimasto nei ricordo di quanti lo hanno conosciuto.
Giovanni Paolo II l'8 aprile 1997 lo decretò venerabile.
Ha lasciato lettere, quaderni, fogli di appunti dai quali emergono le sue virtù religiose e un diario su cui era scritto: Mai sazierò la mia sete d'amore e di riparazione per Gesù. Il corpo di Fra Gioacchino riposa in una cripta del chiostro della basilica di Monte Berico, dove sostano i fedeli per invocare la sua intercessione e per pregare per la sua glorificazione.


Commenti

  1. Molitve na čast Presvetom Oltarskom Sakramentu za svaki dan u tjednu
    ______________________________
    - SRIJEDA -

    Neka moj jezik sve dane moga života i posvuda razglašuje uzvišenost Presvetog Sakramenta. Dođite, promatrajmo u njemu Spasitelja naših duša i njegovo presveto Srce koje gori božanskim plamenom, Srce koje je sama vatra, sami plamen.

    Tvoje srce je Isuse, uvijek otvoreno da postane naš dom i naše utočište. Ono je neosvojiv i utvrđen grad kamo neprijatelj nikad ne ulazi. Ono je nesavladivo kraljevstvo mira. Euharistijsko Srce Isusovo, na sebe trajno preuzimaš srdžbu koju Vječni Otac iskazuje prema grješnicima koji k njemu dolaze. Tvoje ih Presveto Srce po volji Očevoj zaklanja svojim krilima, prekriva svojom ljubavlju kako bi dalo zadovoljštinu njegovoj srdžbi. O koje li očinske ljubavi!

    O kršćani, odvojite se od svijeta, u Presvetom Sakramentu je Srce koje obiluje svim dobrima. Dođite, kušajte u tom vjernom Srcu više slasti i sreće nego li je vaše srce može poželjeti. Ne bojte se, Isus vas zove. Dođi grješniče, u Euharistiji ćeš naći istinski život sa svim dobrima. Dođi, skloni se na sigurno u Isusovo Presveto Srce gdje ćeš naći pokajanje i oproštenje svojih grijeha. Gorljive duše, zašto se ustručavate kušati lijepe slasti kojih je Isusovo Srce prepuno? Odmorite se u njemu, u tišini naučite govor svete ljubavi kako biste onda i vi progovorili s poštovanjem u ljubavi.

    Moje Presveto Srce, govori Isus, postane sve dušama koje u njemu borave. Ono daruje, a ne osiromašuje, obogaćuje, pomaže, ohrabruje, bez prestanka štiti, poučava, ljubi, grli i vodi. Ono je za svakoga cjelovito bez da se dijeli na komade. Kad nadođu velika previranja, preziri i uvrede dođite da vas u njemu utješim. Vaši vas neprijatelji žele uništiti? Moje srce neka vam bude zaklon, u njemu ćete ih sve poraziti i ismijati.

    Dođi čista dušo, ostavi stvorenja, čekam te u Presvetom Sakramentu. Uđi u moje srce, boravi u njemu, sakrij se, ne boj se, jer ono je tvoj dom. Kušaj u njemu koliko sam dobar, moja ljubljena dušo. O Isuse, dakle trebam shvatiti da je tvoja ljubav odveć nježna i jaka. Daj da prebivam u tvom Srcu kako bih pobijedio samoga sebe i sve svoje neprijatelje. Neka samo ono bude moj Raj u kojem će te moje srce zauvijek ljubiti.
    ________
    (Sveti Ljudevit Montfortski)

    RispondiElimina

Posta un commento

Post popolari in questo blog

PREGHIERA LITANIE: DELLA LUMEN GENTIUM

PREGHIERE LITANIE: DI SANTA MARIA DELLA SPERANZA

PREGHIERE LITANIE: A MARIA MADRE DEI POVERI (DALLA CHIESA DI FRANCIA)