DON OTTORINO ZANON
Anconetta, Vicenza, 9
agosto 1915 - Brescia, 14 settembre 1972
Don Ottorino Zanon fondò
l'Istituto San Gaetano, scuola di formazione cristiana per giovani poveri da
avviare al lavoro. Diede vita anche a una Famiglia Religiosa, la Pia Società
San Gaetano, composta di preti e diaconi, per il ministero pastorale in diocesi
particolarmente bisognose, oggi presente in diversi paesi soprattutto
dell'America Latina. Il libretto illustrato racconta questa vita operosa e
intensa, stroncata da un tragico incidente stradale. Papa Francesco l'ha
dichiarato Venerabile in data 5 giugno 2015.
11. RUJNA - Sveti IVAN GABRIEL PERBOYRE, misionar prezbiter i mucenik (1802.-1840.)
RispondiEliminaNista se ne dogadja slucajno: ni zivot, ni smrt, ni zvanje.
Ivan (Jean) Gabriel Perboyre rodjen je u Montgestyu, blizu Charosa, u juznoj Francuskoj, 6. sijecnja 1802.g.
Trojica njegove brace bili su misionari sv. Vinka, a dvije sestre su bile "kceri milosrdja". Takvo okruzenje istinske i duboke vjere, jednostavnih i zdravih vrijednosti, te shvacanja zivota kao dara, svakako da je utjecalo i na Ivana Gabriela.
Sa 16 godina otpratio je svog brata Louisa u sjemeniste. Bio je zamoljen da mu pravi drustvo u sjemenistu da bi se Louis lakse prilagodio. Tada je i Ivan Gabriel osjetio duhovni poziv. Godine 1818., postao je clan "Misijske zajednice Sv. Vinka."
Razdoblje s pocetka 19.st. bilo je izuzetno tesko za Crkvu u Francuskoj. Bilo je to razdoblje nakon Francuske revolucije koje je donijelo sa sobom: razrusene zgrade, zatvorene samostane, zupe bez zupnika. Stoga, nije nista neobicno da se svecenistvo javlja kao ideal mnogim mladim ljudima.
Njegovi roditelji su bili iznenadjeni, ali su mu pruzili potporu, te ga ohrabrivali na njegovom putu. Zanimljivo je, da je njegov ujak Jacques bio misionar Sv. Vinka, u kojem je zasigurno i Ivan Gabriel vidio svoga uzora, te je i sam, kako smo vec istaknuli, postao misionar. Crkva je oduvijek trazila da navjestitelji Rijeci budu duhovne i ponizne osobe, pune Boga i milosrdja, da bi osvijetlili tamu u ljudima. Jedno takvo svjetlo bio je svakako i Ivan (Jean) Gabriel Perboyre.
Od 1818.g. do 1835.g., bio je misionar u svojoj zemlji. Prvo je studirao da bi nakon redjenja 1826.g., postao zaduzen za formaciju novih bogoslova.
Jedan novi cimbenik, svakako ne slucajno, odredio je Ivana Gabriela zivot. Glavni protagonist bio je ponovno njegov mladji brat Louis. On je takodjer bio clan misijske zajednice, te je poslan kao misionar u Kinu. Za vrijeme puta Louis je umro, te je Ivan Gabriel pozvan da ga zamijeni. On dolazi u Kinu u kolovozu 1835.g., te zapocinje svoju misiju u Macau, godinu dana poslije.
Usporedjujuci Kinu sa njegovom rodnom Francuskom, mogla se uociti golema, gotovo nepremostiva razlika izmedju dviju civilizacija - Istoka i Zapada. Ipak nakon pet mjeseci Ivan Gabriel se prilagodio. Naucio je jezik, te je poceo pohoditi male krscanske zajednice. poput velikih mistika Ivan Gabriel je prolazio kroz "tamne noci" svoje duse. No, bila je to samo priprema u praznini poniznosti i Bozje sutnje za vrhunsko svjedocanstvo vjere.
Neocekivano, 1839.g. zbila su se dva nepovezana, ali vrlo znacajna dogadjaja.
Prvo su poceli progoni krscana, a zatim i Kinesko - britanski rat, poznatiji kao "Opijumski rat", koji je trajao do 1842.godine.
RispondiEliminaMisionare je posebno zabrinjavao prvi dogadjaj, te su stoga nastojali biti zastita progonjenim krscanima. Ivan Gabriel se u to vrijeme nalazio u mjestu Cha-Yuen-Ken zajedno sa drugim europskim misionarima. Dana 15. rujna 1839.g., vojska ih je sve uhitila. Tako je pocela kalvarija Ivana Gabriela. Kao zatvorenik nije imao nikakva prava. Nije bio zasticen nikakvim zakonima. Kada je bio uhicen, smatralo se da je kriv, te je kao takav trebao biti kaznjen. Ipak postojala su nekakva sudjenja - formalnosti radi, ali koja su vrijedno svjedocanstvo vjere ovoga mucenika. Prvo takvo sudjenje odrzano je u Kou-Ching-Hienu. Njegovi odgovori sucima bili su uistinu herojski.
Donosimo dijalog sa sudjenja:
- Jesi li ti krscanski svecenik?
- Da, ja sam svecenik i ja navijestam tu vjeru.
- Zelis li se odreci svoje vjere?
- Ne, ja se nikada necu odreci vjere u Isusa Krista.
Nakon prvog sudjenja, prebacen je u Siang-Yang. Tamo je nekoliko sati klecao okovan celicnim lancima, te su ga tukli bambusovom trskom. Na posljednjem sudjenju rekao je pred sucem: "Radije cu umrijeti, nego zanijekati svoju vjeru!"
Ubrzo je osudjen na smrt, gusenjem.
Ivan Gabriel Perboyre umire ugusen konopcem na krizu. Kad se pogledaju njegove posljednje godine zivota, mogu se uociti mnoge slicnosti sa Kristom, posebice u muci. Zapravo kroz cijeli zivot on je bio svjedok i vjerni Kristov ucenik.
Mozemo konstatirati da je Ivan Gabriel "rodjen na zivot", 11. rujna 1840.g., zato sto je stalno trazio Onoga "koji je umro za nas", stoga nasa tvrdnja sa pocetka da se nista ne dogadja slucajno, ovime dobiva svoju potvrdu.
Proglasio ga je blazenim 1889.g., papa Leon XIII., a svetim papa Ivan Pavao II., 1996. godine.
Donosimo i jednu od najljepsih molitava, koju je Sv. Ivan (Jean) Gabriel Perboyre, prezbiter i mucenik uputio Bogu:
Moj Bozanski Spasitelju,
preobrazi me u Sebe.
Ucini da moje ruke
budu Isusove ruke.
Dopusti da svaki dio moga tijela
sluzi Tebi
i slavi Tebe.
Iznad svega,
preobrazi moju dusu i sve njezine moci
tako da moje sjecanje, volja i naklonost
budu sjecanje, volja i naklonost
prema Isusu.
Molim Te,
unisti u meni sve sto nije od Tebe.
Dopusti da zivim u Tebi, po Tebi i za Tebe,
tako da mogu reci zajedno sa Sv. Pavlom,
"Zivim, ali ne vise ja nego Krist u meni".http://croative.net/nevjerojatno-otkrice-znastvenika-na-dnu-crvenoga-mora-pronasli-dokaz-autenticnosti-biblijskih-spisa/
Salve Suzana saloma su veoma lepe dve priče svetaca koje je napisala pod njom .. držimo ga u našim srcima i molitvama ... za hiljadu bićemo uvijek ujedinjeni u molitvi
EliminaSalve Suzana saloma su veoma lepe dve priče svetaca koje je napisala pod njom .. držimo ga u našim srcima i molitvama ... za hiljadu bićemo uvijek ujedinjeni u molitvi
Elimina